UDRUGA HEPATOS RIJEKA JE SUDJELOVALA NA SIMPOZIJU U POVODU DANA AIDS-A U KLINICI ZA INFEKTIVNE BOLESTI DR. FRAN MIHALJEVIĆ U ZAGREBU

29.11.2019. godine udruga Hepatos Rijeka je sudjelovala na simpoziju u povodu dana AIDS-a u Klinici za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević u Zagrebu. Nakon pozdravnog govora prof. dr. sc. Josipa Begovca skup je otvorila prim. dr. Tatjana Nemeth Blažić s temom Epidemiologija HIV infekcije u Hrvatskoj i svijetu. Doktorica je pokazala globalne  podatke: 37,9 milijuna osoba žive sa HIV-om, 21% osoba ne znaju da su zaraženi, 1,7 milijuna je novih infekcija, 770000 osoba je umrlo od AIDS-a, a 24,5 milijuna u 2019. godini ih prima ART (antiretrovirusnu terapiju). Doktorica je pokazala mapu iz koje je vidljivo da je najgora situacija u Africi i Južnoj Americi. Od zemalja EU najviše je pogođena Francuska, Italija, Španjolska i Velika Britanija, dok su ostale zemlje u manjoj mjeri pogođene virusom HIV-a, a Hrvatska je među zemljama s nižim postotkom HIV-a u ukupnoj populaciji. U 2018. godini u zemljama EU bilo je 26164 novih HIV dijagnoza, od čega 19665 muškaraca i 6366 žena, iz čega se vidi da je omjer 3:1 u korist muškaraca kao novooboljelih od HIV-a. U Hrvatskoj od 1985. godine do 2019. godine živi 1600 osoba zaraženih HIV-om, a ukupno je do sada dijagnosticirano 1723 osobe s HIV-om/AIDS-om. 551 je oboljelih od AIDS-a, a najčešća dob obolijevanja je od 25-44 godine. 222 osobe su umrle od AIDS-a (290 od HIV-a/AIDS-a), a oko 50 % oboljelih zaraza HIV-om otkriva se kasno. Najveći broj HIV dijagnoza je bio u 2015. godini. Nakon porasta od 2009. godine do 2015. godine,  od 2015. godine do 2019. godine broj HIV infekcije godišnje se smanjuje.  U 2019. godini novozaraženih od HIV-a je bilo 70, od čega 66 muškaraca (94 %), 9 je umrlih od AIDS-a, a 17 njih je dobilo AIDS. Od 70 novih dijagnoza, 58 ih je dobilo spolnim odnosom između muškaraca, 10 ih je heteroseksualnim odnosom i 2 je nepoznato. Po dobu je ispod 20 godina dvoje, od 20-29 15 njih, od 30-39 23, od 40-49 22 i preko 50 njih 8 s novom dijagnoza HIV-a. Od 1985. godine do 2019. godine broj oboljelih muškaraca od HIV-a u Hrvatskoj je 1531, a 173 žena dok je broj oboljelih od AIDS-a  492 muškarca i 59 žena. Omjer muškarac-žena novih HIV dijagnoza je u Hrvatskoj 20:1 i najviši je u EU, a omjer u EU je 3:1. Dob u vrijeme otkrivanja HIV infekcije u Hrvatskoj je najviša u periodu od 30-34 godine. U EU najveći broj dobivenih HIV infekcija je nastao spolnim odnosom između muškaraca, zatim heteroseksualnim spolnim odnosom, zatim intravenoznim uzimanjem droga i na kraju mali broj je onih kod kojih se ne može utvrditi kako su se zarazili. Procjene prevalencije HIV-a u MSM populaciji su između 2,8% i 4,5%, dok je u općoj populaciji ispod 0,1%. U Hrvatskoj je najviše HIV dijagnoza na milijun stanovnika u gradu Zagrebu i Zagrebačkoj županiji, zatim u Osječko-baranjskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji, dok je najmanje u Međimurskoj i Krapinsko-zagorskoj županiji. U Hrvatskoj su većina oboljelih muškarci (89 %), većina se dijagnosticira u dobi od 25-44 godine, najveći udio je MSM populacija, zatim heteroseksualni put. Iako je Hrvatska zemlja niske razine epidemije HIV-a, neka istraživanja pokazuju mogućnost koncentrirane epidemije među MSM populacijom i da još jednom ponovim broj infekcija HIV-om se od 2015. godine smanjuje.
Nakon prim. dr. Tatjane Nemeth Blažić izlagao je prof. dr. sc. Josip Begovac na temu Antiretrovirusno liječenje u 2019. godini. Pojavili su se novi lijekovi u praksi i istraživanjima dolutegravir + lamivudin, doravin i kabotegravir + rilpivirin. Neki od njih kao nuspojavu imaju porast tjelesne mase (debljanje). Prije odabiranja antivirusnog liječenja, treba ispitati je li žena želi začeti, je li trudna, je li osoba ima tuberkulozu, je li osoba ima pratećih bolesti, podešavanje doza za bubrežne i jetrene bolesnike, ako je osoba tretirana s drugim lijekovima i ako osoba ima problema s gutanjem. Antiretrovirusno liječenje je preporučljivo za sve odrasle osobe s HIV infekcijom bez obzira na CD4 broj, u određenim situacijama (npr. niži CD4 ukazuje na trudnoću) tada je veća hitnost da se antivirusno liječenje započne odmah bez obzira na uznapredovalost bolesti. Nove preporuke kod antiretrovirusnog liječenja daju prednost primjenu nebusteriranih inhibitora integraze s visokom genskom barijerom prema rezistenciji (dolutegravir ili biktegravir) kao trećeg lijeka u osoba koje prethodno nisu liječene. Kombinacija dva analoga nukleozida/tida plus doravirin je uključena u preporučene kombinacije. Dvojna terapija dolutegravir plus lamivudin je dodana u preporučene kombinacije. 2005. godine je bilo 226 pacijenata na antiretrovirusnoj terapiji, a 2018. godine 1099 pacijenata i 2019. godine 1061 pacijent. Zahvaljujući novoj terapiji može se dogoditi da količina virusa u krvi bude nemjerljiva i nakon mjesec dana već, ali i nakon 6 mjeseci – ovisi o početnoj viremiji (količini virusa u krvi). Trudnice mogu roditi HIV negativno dijete, ako su i same pozitivne zahvaljujući novoj terapiji, a ako je pacijent nemjerljiv neće zaraziti i druge.
Slijedilo je izlaganje doc. dr. sc. Snježana Židovec Lepej s Odjela za imunološku i molekularnu dijagnostiku klinike za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević na temu Molekularna obilježja HIV infekcije u Hrvatskoj. Ona je zaključila da je epidemija HIV 1 uglavnom lokalnog karaktera i poticana od mlađe MSM populacije. 
Dalje je izlagao doc. dr. sc. Saša Jevtović s Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu KBC Zagreb na temu Mentalni poremećaji osoba koje žive s HIV-om i njihovom neshvaćenošću. Rizična skupina i skupina HIV + osoba imaju značajno veću stopu pojavnosti psihičkih simptoma i poremećaja. Psihički poremećaji su prisutni i utječu na svaku fazu. Psihički poremećaji 4 do 10 puta povećavaju rizik za infekciju HIV-om. Komorbiditet: poremećaji raspoloženja + ovisnosti + druga stanja psihičke neravnoteže pridonose još većem riziku. Vjerojatnost da će osoba biti HIV negativna smanjuje se s brojem komorbidnih psihičkih poremećaja. Kronični upalni odgovor na HIV infekciju je da se povećanje citokina vodi ka povećanju neurotoksičnosti udruženoj s pojavnošću depresije, anksioznosti  i suicidalnosti. HIV prolazi krvožilnu moždanu barijeru te dolazi do upalnog proteina odnosno oksidativnog stresa i oštećenja neurona.  HIV-1 infekcija zahvaća subkortikalno područje mozga te dolazi do delirija, psihotične dekompenzacije, depresije i demencije. Neurokognitivne bolesti pridružene HIV-u uzrok su značajnog povećanja morbiditeta i mortaliteta te ubrzavaju cjelokupan proces bolesti. Virus HIV-a reproducira se u mikrogliji uzrokujući upalne procese te utječe na smetnje ponašanja i kognicije. Virus napada subkortinalna područja, bazalne ganglije, bijelu tvar i mali mozak. Neurotoksičnost virusa uništava funkciju neurona te je sniženo raspoloženje, manija, sklonost impulzivnom reagiranju, paranoidnost, hipersomnija, dezorijentacija i dezorganizacija, deliratna stanja. Prisutnost i raznolikost simptoma je individualna. Psihičke manifestacije HIV-a su anksioznost (panični napadi, PTSP), depresija, manija, psihotična stanja, delirij i demencija. Depresija je posljedica izravnog utjecaja virusa na mozak, stigmatizacije i izolacije te može uzrokovati progresiju HIV infekcije i rezultirati fatalnim ishodom i često je neprepoznata i netretirana. Anoreksija, insomnija, kronični umor i prisustvo boli posljedica su disfunkcije serotoninergičkog sustava. Anhedonija i depresivno raspoloženje ujutro, indikator je prisustva velikog depresivnog poremećaja. Suicidalne misli i pulzije najčešće su prisutne u početku, kod informiranja o dijagnozi. Prevalencija depresije kod osoba zaraženih HIV-om je od 19 % do 43 % i psihički problemi više dolaze do izražaja. Prisutna je nesigurnost u budućnost, nuspojava boli, straha od progresije bolesti i izloženosti brojnim stresnim situacijama, te se smanjuje suradljivost. Prisutna je demoralizacija, beznađe, tuga i poteškoće nošenja sa stresom. Terapija koja se primjenjuje može uzrokovati simptome depresije. Kada se dijagnosticira depresivni poremećaj, mora se odmah započeti liječenje. Odgovor na terapiju jednak je kao i u općoj populaciji. Nesuradljivost pacijenata u liječenju najveći je problem. Manija je prisutna u progresivnoj fazi HIV-a. Povećana seksualna aktivnost i uzimanje droge predstavljaju veliki problem zbog povećane mogućnosti širenja bolesti. Manija se javlja u sklopu poremećaja ličnosti, uslijed toksičnosti virusa, kao posljedica antiviralne terapije ili sekundarne infekcije. Prisutan je i primarni i sekundarni psihotični poremećaj. Sekundarna psihoza izravna je posljedica toksičnog učinka virusa. Prisutne su progonstvene i grandiozne sumanutosti, slušne i vidne halucinacije i zaravnjeni afekt. Somatske smetnje poprimaju psihotičnu razinu. Antidepresiv se mora uvoditi postupno (često u dozama manjim od uobičajenih). Najbolji rezultat daje kombinacija suportivne grupne/individualne psihoterapije i psihofarmakoterapija. Kod pacijenata s kaheksijom i anoreksijom, antidepresivi koji potiču apetit lijek su izbora (mirtazapin). 
Sljedeći govornik bio je Šime Zekan s Klinike za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević na temu Predekspozicijska profilaksa HIV infekcije – prva godina primjene u Hrvatskoj. PrEP je medicinska intervencija koja osigurava visoku razinu zaštite od virusa HIV-a. Preporučljiva je kod HIV negativnih muškaraca koje imaju seks s muškarcima (MSM) i transrodnih osoba kada kondomi nisu u redovitoj upotrebi s partnerima ili kada imaju seks s HIV pozitivnim partnerima koji nisu u tretmanu. Može se dati i heteroseksualnim ženama i muškarcima koji često mijenjaju partnere i kada neki od njih vjerojatno imaju HIV infekciju i nisu u tretmanu. Procedura je da je potrebno imati negativan test četvrte generacije na HIV tjedan dana prije početka PrEP-a. Zatim je test potrebno napraviti za mjesec dana i onda jednom u svaka tri mjeseca. U slučaju pozitivnog HIV testa PrEP se prekida. PrEP ne štiti od drugih spolnih bolesti i može utjecati na bubrežnu funkciju i zdravlje kostiju. PrEP funkcionira samo kad se uzme i preporuča se najdulje uzimati tri mjeseca. PrEP se uzima 7 dana prije prvog izlaganja i 7 dana nakon izlaganja. Evaluaciju i izdavanje terapije obavljaju liječnici koji inače propisuju antiretrovirusne lijekove, a lijekovi se iz bolničke ljekarne podižu osobno. Regrutiranje korisnika je najčešće iz PEP ambulante, upućeni iz centara za dobrovoljno testiranje nakon procjene o riziku, usmenom predajom, samoinicijativno i upućeni iz udruga.  Do sada je bilo 85 PrEP korisnika u periodu od 9/2018 do 5/2019, te su svi iz MSM populacije. Prvi puta se bez uputnice može izdati terapija za mjesec dana. Potrebno je imati redovno i dopunsko osiguranje, te uputnicu D1 koja vrijedi za godinu dana sa šifrom Z20.6. PrEP se izdaje dok traje rizik od infekcije HIV-om, a nakon godinu dana radi se reevaluacija za PrEP-om. Tijekom praćenja među svim uključenima (146), 6 je osoba prebačeno u HIV ambulantu, a 5 ih je imalo pozitivan HIV test, a ukupno osam osoba koje su htjele PrEP otkrivena je infekcija HIV-om u razdoblju od 9/2018 do 11/2019. Otkriven je jedan hepatitis B i jedan hepatitis C pozitivan, a više osoba je preboljelo hepatitis B (16/146) i bilo je više hepatitisa A. Bilo je 5 liječenih od sifilisa plus 28 ranije liječenih. Striktno gledano u PrEP-u je 111 osoba u Hrvatskoj. PrEP se prekida kod HIV pozitivnih i onih koji su u monogamnoj vezi s partnerom poznatog HIV statusa., te onih koji imaju hepatitis B. Potrebno je naglasiti da PrEP nije apsolutna zaštita protiv HIV infekcije i da nije nikakva zaštita protiv spolnih bolesti, te pravilno korištenje kondoma i dalje ostaje najbolja univerzalna zaštita protiv svih spolnih bolesti. Još nije izmišljeno cjepivo protiv HIV-a, ali od novijih lijekova nešto bliže realizaciji je cabotegravir, antiretrovirusni lijek iz skupine inhibitora integraze (sličan dolutegraviru). Ispituje se kao dugodjelujući pripravak (postoji i pripravak u tabletama) u kombinaciji s rilpivirinom za liječenje osoba zaraženih HIV-om. Kao PrEP – injekcije svakih 8 tjedana. 
Dalje je bilo izlaganje o projektu EmERGE u Hrvatskoj, projekt koji unapređuje skrb za osobe koje žive s HIV-om. Zatim je govorio Zoran Dominković na temu Kako stati na kraj stigmi i diskriminaciji? Počeo je s primjerom mladića: homoseksualac, rođen 1993., ima razne tegobe od 10/2017 godine, 5 mjeseci obilazi liječnike, te mu je pregledom neurologa dijagnosticirana HIV infekcija. Postaje nepokretan (paraparetičan) zbog HIV mijeloptije i upućen je na rehabilitaciju, ali toplice odbijaju rehabilitaciju i neslužbeno se doznaje da je razlog odbijanja HIV. Nakon raznih intervencija odobren mu je termin za liječenje. Drugi slučaj je rehabilitacija koja je trebala trajati 3 tjedna ali je otpušten nakon 3 dana. Njegov HIV status su znali baš svi u toplicama i koristili su rukavice za sve. Stigma su iracionalni i negativni strahovi, najčešće uzrokovani strahom (primjerice strahom od HIV infekcije), a diskriminacija je stavljanje u nepovoljniji položaj (primjerice zbog HIV pozitivnog statusa) – diskriminacija je oblik manifestacije stigme. Stigma je prepreka učinkovitom odgovoru na HIV epidemiju. Učinkoviti odgovori na HIV stigmu su medijske kampanje, utjecaj na medijski narativ, uključivanje osoba koje žive s HIV-om, edukacije/razgovori/rasprave na temu stigme, zakonodavne promjene, pružanje pravne/psihološke/socijalne podrške i rad na razini organizacije (npr. edukacije, unutarnje politike). 
I zadnje je bilo predavanje na temu Jesmo li prestali pričati o HIV-u? 20 godina iskustva HUHIV-a, predavač A. Dišković.  Zabilježeno je preko 1200000 posjeta web stranicama huhiv.hr, spolnozdravlje.hr i hepatitis.hr., i zabilježeno je preko 12000 preuzimanja mobilnih aplikacija “spolno zdravlje” i “sve o hepatitisu”. Od 2013. godine bilo je preko 9500 individualno savjetovanih građana i preko 7500 testiranih na HIV/HCV.  40% novodijagnosticiranih na HIV testirani su prvi puta u životu.  20% osoba tijekom savjetovanja je izjavilo da su imali/imaju spolno prenosive bolesti, a 29% HIV pozitivnih je imalo/imaju neku spolno prenosivu bolest. U CheckPoint-u Zagreb je uvedena dodatna usluga testiranja na sifilis, a kao pilot projekt uvodi se testiranje na klamidiju i gonoreju. Testiranje na HIV u zajednici pridonijelo je ranijoj dijagnozi HIV-a. Proširenje testiranja na HIV u zajednici praćeno brzim povezivanjem sa skrbi moglo bi doprinijeti smanjenju novih HIV infekcija u Hrvatskoj. HUHIV će u partnerstvu s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo do kraja listopada 2020. provoditi aktivnosti s ciljem dugoročnog utjecaja na znanja i svijest mladih o spolnom i reproduktivnom zdravlju te jačanje kompetencija budućih zdravstvenih djelatnika.